Odbijena
Detalj sa akcije hapšenja u Bratuncu
žalba tužilaštva za određivanje pritvora osumnjičenim iz seksualne afere
M. Manjić i S. Stojanović uhapšeni su sa još 14 osoba iz Bratunca i Srebrenice u velikoj policijskoj akciji..
Krivično vijeće Okružnog suda u Bijeljini odbilo je, kao neosnovanu, žalbu okružnog tužioca kojom se
tražilo određivanje pritvora za osumnjičene u seksualnoj aferi u Bratuncu, Mevli Manjić (64) i Slavku Stojanoviću (31), saopšteno je danas iz Suda.
Krivično vijeće je zaključilo da dokazi koje je tužilac dostavio ne ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni izvršili krivično djelo zbog koga je predloženo određivanje pritvora.
M. Manjić i S. Stojanović uhapšeni su sa još 14 osoba iz Bratunca i Srebrenice u velikoj policijskoj akciji 16. marta, svi pod sumnjom da su učestvovali u prostituciji i seksualnom zlostavljanju maloljetne M. M. (17).
Nakon prvog dana ispitivanja na slobodu je pušteno 14 osoba.
Tužilac je zatražio pritvor za M.Manjić, nanu maloljetne žrtve, osumnjičene da je podvodila svoju unuku i S.Stojanovića, osumjičenog da je silovao M.M.
Sljedećeg dana i njih dvoje je, zbog nedostatka dokaza, pušteno na slobodu.
Na ovu odluku tužilac je podnio žalbu sa obrazloženjem da puštanje na slobodu osumnjičenih može negativno uticati na dalji tok istrage i da može izazvati remećenje javnog reda i mira.
U obrazloženju odbijanja žalbe sudija za prethodni postupak je konstatovao da se sumnja u autentičnost svjedočenja maloljetne M. M.
Ona je na saslušanju kod Jedinici za posebne istrage, od 9. februara 2010. godine, izjavila da ne zna imena jednog broja svjedoka koji su sa njom imali seksualne odnose, da bi dva dana kasnije, 11. februara, na saslušanju kod nevladine organizacije "Lara" rekla njihova puna imena i prezimena.
Sudija konstatuje da naknadno spominjanje imena, kao i drugih činjenica, te sami rečenični sklop ne odgovara uzrastu M.M. i da je to u cjelini sugestivna izjava.
I sam tužilac izražava sumnju u autentičnost drugog saslušanja, odnosno da se radi o izjavi koja ne potiče od oštećene.
Krivično vijeće zaključuje da je prilikom saslušavanja M. M. trebalo uključiti i pedagoge, psihologe i psihijatre koji bi dali pravu ocjenu njenog duševnog razvoja, te sposobnosti pravilnog opažanja, pamćenja i reprodukovanja zapaženog
Detalj sa akcije hapšenja u Bratuncu
žalba tužilaštva za određivanje pritvora osumnjičenim iz seksualne afere
M. Manjić i S. Stojanović uhapšeni su sa još 14 osoba iz Bratunca i Srebrenice u velikoj policijskoj akciji..
Krivično vijeće Okružnog suda u Bijeljini odbilo je, kao neosnovanu, žalbu okružnog tužioca kojom se
tražilo određivanje pritvora za osumnjičene u seksualnoj aferi u Bratuncu, Mevli Manjić (64) i Slavku Stojanoviću (31), saopšteno je danas iz Suda.
Krivično vijeće je zaključilo da dokazi koje je tužilac dostavio ne ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su osumnjičeni izvršili krivično djelo zbog koga je predloženo određivanje pritvora.
M. Manjić i S. Stojanović uhapšeni su sa još 14 osoba iz Bratunca i Srebrenice u velikoj policijskoj akciji 16. marta, svi pod sumnjom da su učestvovali u prostituciji i seksualnom zlostavljanju maloljetne M. M. (17).
Nakon prvog dana ispitivanja na slobodu je pušteno 14 osoba.
Tužilac je zatražio pritvor za M.Manjić, nanu maloljetne žrtve, osumnjičene da je podvodila svoju unuku i S.Stojanovića, osumjičenog da je silovao M.M.
Sljedećeg dana i njih dvoje je, zbog nedostatka dokaza, pušteno na slobodu.
Na ovu odluku tužilac je podnio žalbu sa obrazloženjem da puštanje na slobodu osumnjičenih može negativno uticati na dalji tok istrage i da može izazvati remećenje javnog reda i mira.
U obrazloženju odbijanja žalbe sudija za prethodni postupak je konstatovao da se sumnja u autentičnost svjedočenja maloljetne M. M.
Ona je na saslušanju kod Jedinici za posebne istrage, od 9. februara 2010. godine, izjavila da ne zna imena jednog broja svjedoka koji su sa njom imali seksualne odnose, da bi dva dana kasnije, 11. februara, na saslušanju kod nevladine organizacije "Lara" rekla njihova puna imena i prezimena.
Sudija konstatuje da naknadno spominjanje imena, kao i drugih činjenica, te sami rečenični sklop ne odgovara uzrastu M.M. i da je to u cjelini sugestivna izjava.
I sam tužilac izražava sumnju u autentičnost drugog saslušanja, odnosno da se radi o izjavi koja ne potiče od oštećene.
Krivično vijeće zaključuje da je prilikom saslušavanja M. M. trebalo uključiti i pedagoge, psihologe i psihijatre koji bi dali pravu ocjenu njenog duševnog razvoja, te sposobnosti pravilnog opažanja, pamćenja i reprodukovanja zapaženog